- 13/01/2025
- Kardiologija
Srčana insuficijencija je stanje u kojem srce nije u mogućnosti da obezbedi dovoljan protok krvi koji je potreban za normalno funkcionisanje našeg organizma. Zbog toga se krv nakuplja (zadržava) najčešće u plućima, trbuhu ili nogama a kao posledica toga može nastati i zgrušavanje krvi.
Srčana slabost ne podrazumeva da je srce stalo sa radom. Jednostavno rečeno, to je stanje kada srce nema dovoljno snage da ispumpa dovoljnu količinu krvi u sve delove našeg tela i zbog toga trpi veliko opterećenje. U pozadini ove pojednostavljene definicije se radi o vrlo složenom procesu koji podrazumeva brojne uzroke i oblike a svakako i posledice.
Mnoge bolesti i stanja mogu izazvati srčanu slabost. Ona se može se javiti u svim životnim dobima ali najčešća je kod starijih ljudi jer kod njih postoje druge bolesti ili stanja koja mogu biti uzrok njenog nastanka. Kod dece se ona javlja najčešće kao posledica urođenih srčanih bolesti – nekih srčanih „mana“
Kod većine pacijenata se simptomi javljaju postepeno i često im sam pacijent ne pridaje veći značaj. S vremenom, otežano disanje, umor i lako zamaranje postaju izraženiji, postaje vidljivo nakupljanje tečnosti – najčešće u nogama i regiji trbuha – što je signal da se pacijent javi na pregled svom lekaru. Simptomi koje pacijent navodi budu dovoljni da lekar postavi sumnju na postojanje srčane insuficijencije a nakon učinjenog ultrazvučnog pregleda srca i eventualnih dodatnih testova postavlja se dijagnoza.
Najčešći faktori rizika za nastanak srčane insuficijencije su hipertenzija – povišen krvni pritisak, gojaznost, šećerna bolest, pušenje, srčane mane itd.
Naše srce

Funkcija srca je da pumpa krv. Desna polovina srca pumpa krv iz vena u pluća dok leva polovina srca ima zadatak da krv koju dolazi iz pluća a bogata je kiseonikom, pumpa do svih delova našeg tela.
Trenutak kada se srčani mišić kontrahuje („zgrči“) i ispumpava krv ka svim delovima našeg tela se zova SISTOLA. Nasuprot tome trenutak kada se srčani mišić opušta i kada srce prima krv koja dotiče kroz vene se zove DIJASTOLA. Srčana insuficijencija podrazumeva da se kontrakcija ili opuštanje mišića (sistola ili dijastola) ne odvijaju na adekvatan način najčešće kao posledica slabosti srčanog mišića. Posledica toga je da krv ne teče u potrebnim količinama prema delovima našeg tela, deo krvi se zadržava u srčanim šupljinama a kao rezultat toga srce nije u mogućnosti da primi i krv koja teče ka njemu. Tako nastaje zadržavanje krvi u pojedinim delovima našeg tela – tako nastaju otoci u tim regijama.
U levu polovinu srca stiže krv iz pluća koja je bogata kiseonikom i ona se procesom sistole pumpa ka celom našem telu.
Ukoliko je leva polovina srčanog mišiča slabija u levoj komori i levoj pretkomori ostaje određena količina krvi. Ta krv ne dozvoljava da se iz pluća dopremi krv i ona se zadržava u plućima. To izaziva otežano disanje i kašalj jer pluća ne mogu adekvatno da obavljaju svoju funkciju disanja.
Ukoliko je desna polovina srčanog mišića slabija onda se nedovoljno krvi iz nje pumpa prema plućima što otežava dopremanje krvi ka srcu iz perifernih delova našeg tela. Tako se u tim delovima tela zadržava tečnost – najčešće se javljaju otoci u regiji nogu i jetre.
Srčana insuficijencija (srčana slabost) najčešće zahvata u određenom stepenu i levu i desnu polovinu srca s tim da je najčešće više zahvaćena jedna strana. Tada govorimo o dominantnoj desnostranoj ili levostranoj srčanoj slabosti.
Krajnji reziltat srčane insuficijencije je nedostatak dovoljne količine kiseonika i hranljivih materija u našem telu. Tako nastaje brže zamaranje, loša funkcija jetre i bubrega. Bubrezi nisu u mogućnosti da adekvatno prečišćavaju krv i da višak tečnosti izbace iz organizma pa se količina tečnosti u telu pacijenta dodatno povećava što dodatno opterećuje srce i tako se ulazi u začarani krug.
Lečenje pacijenata sa srčanom slabosti je fokusirano na lečenje bolesti i poremećaja koje su dovele do njenog nastanka, menjanje načina života i lečenje određenim lekovima za srčanu insuficijenciju. U pojedinim slučajevima je neophodna i hirurška intervencija.
Simptomi srčane insuficijencije
Mogu početi naglo naročito ukoliko je razlog njenog nastanka akutni infarkt srca. Međutim, kod većine pacijenata se simptomi razvijaju postepeno, najčešće tokom meseci ili godina. Najčešće se radi o sporim i podmuklim simptomima koji se u nekom periodu vremena mogi stabilizovati i prevariti kako pacijenta tako i lekara. Najčešće i sami pacijenti zanemaruju postojanje i značaj tegoba koje imaju a postanu ih svesni kada počne značajno ograničenje aktivnosti ili se pak tegobe javljaju i tokom mirovanja.
- Kratkoća daha
- Umor
- Akumulacija tečnosti (edem) u nogama
- Nemogućnost vežbanja ili drugih aktivnosti koje zahtevaju napor
- Kod starijih ljudi, srčana insuficijencija ponekad izaziva nejasne simptome kao što su pospanost, konfuzija i dezorijentacija.
Klasifikacija srčane insuficijencije kao bolesti se zasniva na osnovu toga koliko je pacijent sposoban za obavljanje svakodnevnih aktivnosti i na osnovu toga je usvojena međunarodna klasifikacija stadijuma bolesti – NYHA klasifikacija srčane insuficijencije (međunardno prihvaćene preporuke Njujorškog udruženja za srce)
Klasa I – bez ograničenja – uobičajena fizička aktivnost ne izaziva preterani umor, kratak dah ili ubrzan srčani rad (povećan broj otkucaja srca sa osećajem palpitacija).
Klasa II – blagi simptomi – blago ograničenje fizičke aktivnosti. Bez tegoba u mirovanju, ali uobičajne aktivnosti dovode do preteranog nedostatka daha, zamora i osećaja pojačanog lupanja srca.
Klasa III – umereni simptomi – izraženo ograničenje fizičke aktivnosti: bez tegoba u mirovanju, ali čak i manja fizička aktivnosti od uobičajene dovodi do prekomernog nedostatka daha, zamora ili osećaja pojačanog lupanja srca.
Klasa IV – teški simptomi – nemogućnost sprovođenja bilo kakve fizičke aktivnosti bez tegoba. Simptomi mogu biti prisutni u mirovanju. U slučaju bilo kakve fizičke aktivnosti tegobe se pojačavaju.
Dijagnoza srčane insuficijencije
Lekari obično posumnjaju na srčanu insuficijenciju već na osnovu simptoma koje pacijent navodi. Dijagnoza se potkrepljuje tokom pregleda kada se uoče slab i često ubrzan puls, smanjen krvni pritisak, nalaz šumova na srcu i plućima, otečene vene na vratu, povećana jetra i otok u predelu stomaka ili nogu. Nakon toga slede dodatne procedure radi procene stanja i funkcije srca kao i pronalaženja uzroka nastanka srčane insuficijencije.
Tu spadaju:
- Rendgen grudnog koša
- Elektrokardiografija (EKG)
- Ehokardiografija (ultrazvučni pregled srca) i ponekad drugi testovi snimanja
- Testovi krvi – Testovi natriuretskih peptida (BNP, NT-proBNP)
Rendgen grudnog koša može pokazati uvećano srce, probleme sa pojavom tromba u krvnim sudovima kao i nakupljanje tečnosti u plućima.
Elektrokardiografiju (EKG) je uvek potrebno uraditi da bi se utvrdilo da li je srčani ritam normalan, da li postoji sumnja na zadebljanje zidova srčanih komora a neophodno je utvrditi da li je možda pacijent imao srčani infarkt.
Ehokardiografija je jedna od najboljih procedura za procenu funkcije srca uključujući i procenu funkcije srca, debljine zidova, sposobnost kontrakcije svih srčanih šupljina kao i funkcionalnost i stanje srčanih zalistaka. Ultrazvučni pregled srca može pokazati:
- Da li su zidovi srca zadebljani i da li se normalno opuštaju u svim regijama
- Da li srčani zalisci funkcionišu normalno
- Da li su kontrakcije srčanog mišića normalne
- Da li se neka oblast srca nenormalno kontrahuje
Ujedno ehokardiografija može pomoći da se utvrdi da li je srčana insuficijencija posledica sistolne ili dijastolne disfunkcije. Ejekciona frakcija – tzv. akcija izbacivanja, je važna mera procene stanja funkcije srca, a predstavlja procenat krvi koju srce ispumpava pri svakom otkucaju.
Normalna leva komora izbacuje oko 55 do 60% krvi u njoj. Ako je ejekciona frakcija niska (manja od 40%), potvrđuje se sistolna srčana insuficijencija. Ako je ejekciona frakcija normalna ili visoka kod osobe koja ima simptome srčane insuficijencije, verovatno je dijastolna srčana insuficijencija.
Testovi krvi se gotovo uvek rade. Lekari često mere natriuretske peptide (NP). NP su supstance koje se akumuliraju u krvi kada je prisutna srčana insuficijencija, ali ređe kada su prisutni drugi poremećaji koji uzrokuju kratak dah.
Ostali testovi i druge procedure kao što su radionuklidno snimanje, magnetna rezonanca (MRI), kompjuterizovana tomografija, kateterizacija srca sa angiografijom… mogu se uraditi da bi se potvrdilo prisustvo, odredio stepen oštećenja ili uzrok srčane insuficijencije.
Tekst napisala dr Biljana Petrevska.