Evropu je, ne prvi put, zahvatio jak toplotni talas ovog leta i doneo nam period izuzetno visokih temperatura. Ukoliko niste čitali o tome sigurno ste osetili promene u Vašem telu a to se odnosi najpre na starije osobe, malu decu i trudnice, gojazne osobe kao i osobe koje boluju od kardiovaskularnih, bubrežnih i plućnih bolesti.
Izloženost visokim spoljašnjim temperaturama je izuzetno važan ali nažalost nedovoljno cenjen faktor rizika koji doprinosi pogoršanjima i brojnim neželjenim kardiovaskularnim događajima u opštoj populaciji.
Tokom leta naš krvni pritisak ima tendenciju smanjivanja i to zbog pokušaja našeg tela da oslobađa (zrači) toplotu. Visoka temperatura širi naše krvne sudove i tako povećavaju dotok krvi u našu kožu a samim tim je pojačano i znojenje. Znoj koji isparava povlači i toplotu sa naše kože. Posledica toga je da se povećava broj srčanih otkucaja jer se povećava minutni volumen srca – količina krvi koju naše srce „ispumpa“ u toku jedne minute. Organizam to kompenzuje smanjenjem protoka krvi najpre kroz bubrege i slezinu.
Kada je spoljašnji vazduh suv to dobro funkcioniše. Međutim kada je prisutna velika vlažnost vazduha ( a posebno je opasna ukoliko je 70% ili više) onda se znoj zadržava na našoj koži a temperatura tela dodatno raste. Kada se temperature vazduha približi temperaturi našeg tela posebno kada je i vlažnost visoka, srce brže i jače radi da bi pomoglo telu da odbaci toplotu.
Zdrave, mlade osobe imaju dobro razvijene kompenzatorne mehanizme da telo suprotstave toplotnom stresu. Nasuprot tome, osobe starije od 50 godina i pacijenti sa kardiovaskularnim oboljenjem imaju tu toleranciju smanjenu. Povećan protok krvi kroz kožu kao i pojačano znojenje oboleo organizam shvata kao „rasipanje toplote“ što dovodi do brojnih prilagođavanja kardiovaskularnog sistema koja za organizam ne moraju nužno biti pozitivna. Tako je npr. dokazano da je kod pacijenata obolelih od hronične slabosti srca slabije znojenje. Dokaz za to su jasni pokazatelji da se broj hospitalizacija zbog akutnog infarkta miokarda ili drugih kardiovaskularnih komplikacija povećava tokom letnjih meseci.
Rizici od teških posledica visokih temperatura i vlažnosti spoljašnjeg vazduha se mogu predvideti i na njih se može dobrim delom uticati. Veliki je broj pacijenata koji zbog svog kardiovaskularnog oboljenja uzimaju neke lekove koji mogu delom uticati na izraženost tegoba što dodatno otežava adaptaciju našeg organizma. Važna je saradnja pacijenta sa svojim doktorom, bilo ličnim i porodičnim lekarom bilo sa svojim kardiologom. Važno je prilagoditi režim lečenja rizičnih pacijenata u periodu pre nego što toplotni talas nastupi i izazove posledice, posebno kod pacijenata koji pored kardiovaskularnog imaju i pridruženo plućno i/ili bubrežno oboljenje kao i kod pacijenata obolelih od šećerne bolesti.
Ko je najviše ugrožen?
- Osobe starije od 50 godina, mala deca, trudnice.
- Osobe starije od 75 godina ukoliko žive sami ili imaju manji broj društvenih kontakata ili se nalaze u domovima za stara lica.
- Osobe sa zdrvastvenim problemima kao što su kardiovaskularne bolesti, bolesti bubrega i pluća, oboleli od šećerne bolesti i Parkinsonove bolesti.
- Osobe koje nisu u mogućnosti da izbegnu vrućinu ili da prilagode svoje ponašanje kao što su radnici na otvorenom, nepokretne osobe vezane za krevet, osobe sa invaliditetom, dementne osobe itd.
Koji su simptomi?
Vrtoglavica, nesvestica, grčevi u mišićima, otoci u zglobovima, plitko i ubrzano disanje, mučnina, povraćanje, bol u grudima, ospa na telu.
Mere prevencije
- Prvo i osnovno hidratacija odnosno dovoljan unos tečnosti. Kada osetimo da smo žedni to znači da smo već dehidrirani i da je naš kardiovaskularni sistem pod opterećenjem. Najbolji način da sami procenite da li unosite dovoljno tečnosti je da ispratite boju svog urina koji treba da bude bledo žuto prebojen a ne taman. Ukoliko smo dehidrirani naše srce radi još brže i tako se dovodi u opasnost od komplikacija. Dovoljan unos tečnosti pomaže našem srcu da lakše pumpa krv kroz krvne sudove do svakog dela našeg organizma. Znači svaki čas popite vodu, npr. pre i posle izlaska iz kuće, pre i i posle svakog obroka. Važno je unositi tečnost često, naročito ukoliko puno vremena provodite napolju na visokim temperaturama. U ovakvim situacijama rezultat nije isti ukoliko popijete odjednom veću količinu tečnosti. U takvim situacijama u SAD preporučuju da pojedinačna količina tečnosti bude oko 200 do 250 ml. Za nas ostale dovoljno je da se potrudimo da popijemo po čašu vode na oko sat vremena. Naravno ukoliko se radi o straijim osobama i osobama sa hroničnom srčanom slabosti, ta količina tečnosti je manja jer i preterana količina vode uz obilno znojenje može dovesti do svojih komplikacija zbog poremećaja elektrolita.
- Pratite vremensku prognozu i upozorenja i ostanite unutra tih dana. Ukoliko je u kući ili stanu pretoplo koristite uređaje za rashlađivanje – npr. klima uređaje. Ukoliko ih nemate onda upotrebite ventilator, često se tuširajte ili upotrebite neko platno nakvašeno hladnom vodom kojim ćete se rashladiti ali izbegavajte da ga stavljate u regiji vrata. Zatamnite prozore izložene direktnoj sunčevoj svetlosti tamnim zavesama ili roletnama. Isključite svetla i sve nepotrebne električne uređaje i opremu u stanu jer oni mogu dodatno zagrejati prostor. Izlazite uveče i rano ujutru kada su često najhladniji periodi dana. Ukoliko ste napolju koristite zasene kad god je to moguće. Mladi bi danas rekli „cool je coll“.
- Uzimajte više manjih i manje kalorijskih obroka – npr. hladne supe, salate i voće.
- Izbegavajte veće količine gaziranih napitaka i voćne sokove. Ovi napici usporavaju prolaz vode iz našeg sistema za varenje u krvotok.
- Izbegavajte alkoholna pića i smanjite kofeinske napitke – postoje studije koje ukazuju na povećan rizik nastanka toplotnog udara usled prekomernog unosa alkohola.
- Adekvatno se obucite – nosite garderobu svetlijih boja i opuštenih krojeva, idealno pamučnu. Nosite šešire sa širokim obodima ukoliko ste napolju i izbegavajte kape koje usporavaju gubitak toplote isparavanjem sa glave.
- Izbegavajte težak fizički napor.
- Redovno uzimajte terapiju kako je propisana od strane vašeg lekara a ukoliko imate nekih nejasnoća ili se ne osećate dobro kontaktirajte svog doktora i nemojte samoinicijativno menjati i isključivati lekove.
Tekst napisala dr Biljana Petrevska.